Srbija je zabranjena država za GMO

Deklaraciju „Srbija bez GMO” potpisala 121 opština i grad ili 71,6 odsto od ukupno 169 lokalnih samouprava. Od svih opština koje su se do sada izjašnjavale o ovom pitanju jedino Kraljevo nije usvojilo ovaj dokument
SERBIA - NON GMO ZONE
Srbija nije potpisala nijedan dokument koji bi je, od pristupanja Evropskoj uniji, obavezao da na svojoj teritoriji uzgaja GM useve. Iako se u poslednje vreme ponovo u javnosti nagađa da nam je to jedan od uslova za pristupanje EU i da je u međuvremenu zbog toga promenjen, inače vrlo rigorozan Zakon o GMO, iz Ministarstva poljoprivrede ove tvrdnje demantuju i kažu da izrada novog zakona uopšte nije na dnevnom redu.
– Imamo zakon koji reguliše pitanje GMO i koji kaže da se zabranjuje gajenje, kao i stavljanje u promet GMO i proizvoda od GMO. Zakonom nijedan modifikovani živi organizam kao ni proizvod od genetički modifikovanog organizma ne može da se stavi u promet, odnosno gaji u komercijalne svrhe na teritoriji Srbije, niti se može uvoziti– kažu u Ministarstvu poljoprivrede i dodaju da će, ukoliko bude promena Zakona, o tome biti obaveštena i uključena stručna javnost.
Do trenutka kada zbog pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji Srbija bude u obavezi da odobri promet GMO proizvoda, ekonomski analitičari kažu da bi bilo isplativo razmišljati o jačanju potencijala i marketinga za promociju hrane bez GMO. Prema nekim procenama do pristupanja EU Srbija ima šansu da petostruko poveća obim poljoprivredne proizvodnje bazirane na proizvodima bez GMO koji su i danas vrlo traženi na međunarodnom tržištu. Prema poslednjim podacima Srbija je najveći evropski proizvođač nemodifikovane soje. Deseti smo svetski izvoznik kukuruza koji nije genetski modifikovan. Ovako mala zemlja izvozi enormne količine ovih sirovina, a govori se o tome da uvozimo meso životinja koje su hranjenje GM proizvodima (pre svega sačmom od GM soje). Čak uvozimo i takvu sojinu sačmu, a to je počelo, nažalost, od kada su nam SAD „darovale” 50.000 tona sojine sačme za koju se znalo da je od GM soje. Tada smo, smatraju stručnjaci, najviše zagadili naše stočarstvo. Sve je završilo u našim oborima i štalama odnosno na našim trpezama, kroz razne vrste mesa i prerađevina od takvog mesa.
Danas nam vetar u leđa daje i činjenica da je 121 opština i grad ili 71,6 odsto od ukupno 169 lokalnih samouprava potpisalo Deklaraciju „Srbija bez GMO”. Od svih opština koje su se do sada izjašnjavale o ovom pitanju jedino Kraljevo nije usvojilo ovaj dokument.
Situacija se, očigledno, menja i u EU. Od 28 članica Evropske unije 19 zemalja je zabranilo da se na njihovoj teritoriji uzgajaju genetski modifikovani usevi. Ove zemlje su, naime, iskoristile izuzetak od pravila Evropske komisije koje omogućava poništavanje EU odobrenja za GMO i tražile dozvolu za zabranu uzgoja ovih useva na njihovim teritorijama. Pravilom Komisije, usvojenim u martu, dozvoljeno je da se članice uzdrže od uzgajanja GMO useva, čak i ako je ono već odobreno u okviru zajednice. Iako su GMO proizvodi označeni kao bezbedni od strane Evropske komisije za bezbednost hrane i imaju dozvolu za upotrebu i uzgajanje u EU, državama je ipak određen rok u kome bi trebalo da se odluče za opciju „izuzetka”. Šesnaest zemalja je ovu mogućnost tražilo za celokupnu teritoriju, dok su Belgija i Velika Britanija tražile samo za pojedine delove. Nemačka je takođe iskoristila ovaj mehanizam i tražila da zadrži mogućnost GMO istraživanja.
Članice su o ovom pitanju mogle da se izjasne do 3. oktobra, međutim i posle ovog roka ostavljena je prilika za preostale zemlje, ali uz nešto složeniju proceduru i obrazloženje svoje odluke koje su dužne da dostave.
Slika koju su dve trećine EU poslale ostatku sveta, posebno Americi iz koje stižu i najveći pritisci i lobiji za GMO, pokrenula je lavinu komentara i optužbi na račun Evrope, koja je kako tvrde najžešći borci za GMO, „digla ruke od nauke i istraživanja u ovoj oblasti“.
Iako se smatralo da je odluka EU da dozvoli članicama da se same izjašnjavaju o ovom pitanju ranije kritikovana, jer navodno nijedna zemlja nije dovoljno jaka da se suprotstavi snažnom lobiju GMO preko Atlantika, ispostavilo se ipak drugačije, jer se većina složila da ne želi GM useve na svojom teritoriji. Kako  kaže prof. dr Miladin Ševarlić, agroekonomista, ovakva situacija u Evropi ne znači da će kompanije koje se bave GMO sedeti skrštenih ruku.
– Građani EU misle ovako, ali to ne znači i da je to mišljenje političara koji donose odluke. Kada je o Srbiji reč, do sada smo slušali mantre naših političara da pristup ovoj temi menjamo zbog obaveza prema EU, a sada su skloni da tvrde kako je sve što se radi u stvari u interesu i zbog bezbednosti potrošača. Ako Srbija ima jedan od tri najrigoroznija zakona o GMO, nikako ne bi trebalo menjati to rešenje – kaže naš sagovornik.
Pod GM usevima 170 miliona hektara
Od 1996. godine, kada je počelo sa milion hektara pod GM usevima u Americi, danas smo stigli do 170 miliona hektara širom sveta, a to je 170 puta više. Bez obzira na sve te podatke i činjenicu da je reč o GM kompanijama sa enormnim uticajem, Srbija, tvrde naši sagovornici, nema nijedan razlog da dozvoli ni uzgoj ali ni uvoz GMO i proizvoda od GMO.